ELEKTRONSKI POTPIS I ZAŠTO GA (NE) PRIMJENJUJEMO

Apstrakt

Digitalizacija je jedna od riječi koja se, danas, često čuje u svakom segmentu modernog poslovanja. Mnoge procedure i poslovi u svijetu biznisa za koje je trebalo mnogo vremena, ljudi i papira da se završe, su sada svedeni na jedan ili nekoliko „klikova“.
Do prije samo par godina nam je bilo nezamislivo da iz vlastite kuće možemo da npr. platimo račune da izbjegnemo čekanje u redovima i da time uštedimo svoje vrijeme kojeg danas u ovom užurbanom načinu života imamo sve manje.
Prvi Zakon o elektronskom potpisu Republike Srpske donesen je još 2002. godine, ali do danas nije zvanično omogućena primjena elektornskog potpisa u praksi iako se u posljednjih nekoliko godina, naročito nakon formiranja Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, dešavaju određeni pomaci u implementaciji. Dakle, uskoro se navršava 20 godina od usvajanja zakona koji i dalje nije implementiran i koji i dalje predstavlja mrtvo slovo na papiru.
Na državnom nivou ovaj zakon je donesen 2006. godine i njegova implementacija je djelimično omogućena.
Cilj ovog rada jeste pregled zakonskog okvira elektronskog potpisa, mogućnost njegove implementacije, problemi na koje nailazimo u praksi kao i benefiti elektronskog potpisa.