Postupak recenzije

Primljeni radovi podliježu recenziji. Cilj recenzije je da uredniku pomogne u donošenju odluke o tome da li rad treba prihvatiti ili odbiti i da kroz proces komunikacije sa autorima poboljša kvalitet rukopisa.
Recenzija je dvostruko anonimna.
Svaki rad ocjenjuju najmanje dva recenzenta.
Dužina trajanja recenzije zavisi od samih recenzenata, ali časopis GODIŠNjAK preporučuje svojim recenzentima da vremensko trajanje recenzije ne bude duže od 4 nedjelje. Rad recenzenata je plaćen.

Izbor recenzenata spada u diskreciona prava urednika. Recenzenti moraju da raspolažu relevantnim znanjima iz oblastiću kojom se rukopis bavi i ne smiju biti iz iste institucije kao autor, niti to smiju biti autori koji su u skorije vrijeme objavljivali publikacije zajedno (kao koautori) sa bilo kojim od autora podnesenog rada.

U glavnoj fazi recenzije urednik šalje dostavljene rukopise na adresu dva stručnjaka u toj oblasti. Obrazac za ocjenjivanje rada sadrži kontrolni spisak radi pomaganja recenzentima da obuhvate sve aspekte koji mogu odlučiti o ishodu recenzije. U poslednjem dijelu evaluacijskog obrasca, recenzenti moraju uključiti zapažanja i prijedloge usmjerene na poboljšanje podnesenog rukopisa; primjedbe se kasnije šalju autorima, bez imena recenzenata.

Tokom čitavog procesa, recenzenti djeluju nezavisno jedni od drugih. Recenzentima nije poznat identitet drugih recenzenata. Ako odluke recenzenata nisu iste (prihvatiti / odbiti), glavni urednik može da traži mišljenje drugih recenzenata.

Recenzenti treba da obavijeste urednika ukoliko u radu uoče bilo kakvo kršenje etičkog i naučnog kodeksa. Recenzenti treba da prepoznaju relevantne izvore koji u radu nisu uzeti u obzir i da upozore urednika na znatne sličnosti između recenziranog rada i bilo kog drugog objavljenog rada ili rukopisa koji je u postupku recenzije u nekom drugom časopisu ili zborniku, ako im je to poznato. Recenzenti takođe treba da upozore urednika da je isti rukopis ponuđen za objavljivanje drugom časopisu ili zborniku, ako im je to poznato. Recenzenti mogu da preporuče citiranje određenih referenci, ali ne i da zahtijevaju citiranje radova, ako za to ne postoji naučno opravdanje. Recenzent je obavezan da naknadno pregleda rad koji je izmijenjen prema njegovim sugestijama i komentarima, ukoliko je zahtijevano vraćanje rada na ponovnu recenziju.

Tokom postupka recenzije urednik može da zahtijeva od autora da dostave dodatne informacije (uključujući i primarne podatke), ako su one potrebne za donošenje suda o naučnom doprinosu rukopisa. Urednik i recenzenti moraju da čuvaju takve informacije kao povjerljive i ne smiju ih koristiti za sticanje lične koristi.

Redakcija je dužna da obezbijedi kontrolu kvaliteta recenzije. U slučaju da autori imaju ozbiljne i osnovane zamjerke na račun recenzije, redakcija će provjeriti da li je recenzija objektivna i da li zadovoljava akademske standarde. Ako se pojavi sumnja u objektivnost ili kvalitet recenzije, urednik će tražiti mišljenje drugih recenzenata.

Recenzent predlaže kategorizaciju rada: 1) originalni naučni rad, 2) pregledni naučni rad; 3) prethodno saopštenje i 4) naučna kritika, odnosno polemika ili osvrt.

Originalni naučni rad treba obavezno da sadrži: naučni kontekst problema, uz osvrt na relevantne rezultate prethodnih istraživanja i odgovarajuću literaturu, korpus, metode i ciljeve istraživanja, te da, nakon analize istraživanog problema, u zaključku jasno izloži rezultate. U recenziji treba navesti ukoliko neki od ovih elemenata u radu nedostaje. Ova vrsta rada treba ponuditi izvorni doprinos, što, između ostalog, uključuje testiranje ili razvijanje nove teorije, testiranje i razvoj hipoteza, razvoj novih pojmova ili kritiku postojećih, nove uvide u postojeću arhivsku građu ili obradu prethodno nepoznate arhivske građe te empirijska istraživanja poput ispitivanja javnog mnijenja, intervjua, fokus-grupa i sl.

Pregledni naučni rad pruža cjelovit i kritički prikaz određenog problema i relevantne literature, novu sintezu naučnih informacija, ukazuje na sličnosti, razlike i nedostatke u postojećoj literaturi i treba da sadrži i teorijski zasnovan stav autora. Ova vrsta rada ima više sintetički, a manje analitički karakter. Ovakav rad može uključivati iscrpan pregled dosadašnje literature, sudske prakse ili propisa, uz vlastite uvide i sugestije za daljnja istraživanja, no takođe može sadržavati okosnicu istraživanja, kritičke prikaze aktuelnih istraživačkih pitanja te detaljan opis istraživačke građe.

Prethodno saopštenje je originalni naučni rad, ali manjeg obima ili preliminarnog karaktera gdje neki elementi originalnog naučnog rada mogu biti ispušteni, a radi se o sažetom iznošenju rezultata završenog izvornog istraživačkog djela ili djela koje je još u izradi.

Naučna kritika, odnosno polemika ili osvrt je rasprava na određenu naučnu temu, zasnovana isključivo na naučnoj argumentaciji, u kojoj autor dokazuje ispravnost određenog kriterijuma svog mišljenja, odnosno potvrđuje ili pobija nalaze drugih autora.

Recenzent predlaže Uredništvu:

1) da se rad prihvati bez izmjena – ako je rukopis prikladan za objavljivanje u datom obliku,

2) da se rad prihvati za objavljivanje uz uslov da se dijelovi rada skrate, prerade ili izostave – bez slanja na ponovnu recenziju,

3) da se rad prihvati za objavljivanje uz uslov da se dijelovi rada skrate, prerade ili izostave – uz vraćanje na ponovnu recenziju,

4) da se rad ne prihvati za objavljivanje.

U slučaju da se preporučuje prerada rada, recenzent navodi: a) izmjene koje je neophodno izvršiti da bi rad bio objavljen, b) izmjene koje se preporučuju ali nisu neophodne. U slučaju da se predlaže da se rad ne prihvati za objavljivanje potrebno je dati obrazloženje.

Od recenzenata se ne očekuje da rade lekturu i korekturu rada, ali je preporučljivo da navedu ako smatraju da je potrebno da se rad lektoriše.