НЕИЗВРШЕЊЕ СУДСКИХ ОДЛУКА ПРОТИВ ДРЖАВЕ: ПРАКСА ЕВРОПСКОГ СУДА ЗА ЉУДСКА ПРАВА

Apstrakt

U radu se analizira kako i na koji način neizvršenje do- maćih sudskih odluka protiv države utiče na ljudska prava garantova- na Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prava po- gođena ovakvim postupanjem države su pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Pored njih, često će se javiti i pitanje nepostojanja dje- lotvornog pravnog lijeka u takvim slučajevima. Praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da države uživaju određeno polje slobodne pro- cjene i da mogu da odlažu izvršenje zbog određenih razloga. Pri tome, nedostatak sredstava za izvršenje na strani države nije valjan razlog da bi se opravdalo neizvršenje. Isto važi i za komplikovano zakonodav- stvo, jer je sama država kreirala takav pravni okvir. Prvi i čini se i najznačajniji slučajevi za predmet ovog rada su slučajevi protiv Rusije i Ukrajine u kojima su i uspostavljena određena načela koja se primjenjuju u istovrsnim slučajevima. Naposljetku, važno je odrediti i dokle drža- va može da odgađa izvršenje. Iz sudske prakse proizlazi da se odlaganje do osam mjeseci može smarati razumnim, ako je riječ o pravima koja nisu od posebnog značaja za pojedince. Ukoliko su, ipak, u pitanju prava koja su od izuzetnog značaja za pojedince (npr. prava vezana za dom i stano- vanje), onda će ovaj rok biti kraći, te će se odlaganje i od šest mjeseci smatrati nerazumno dugim.