KONVENCIJA O ZASTARJELOSTI POTRAŽIVANJA U OBLASTIMA MEĐUNARODNE PRODAJE ROBE

Apstrakt

Konvencija o zastarjelosti potraživanja u oblasti međunarodne prodaje robe je proizvod rada UNCITRAL-a i podrobnog istraživanja o potrebi nadnacionalnog propisa koji bi na jedinstven način regulisao pitanje koje je stvaralo velike probleme u praksi transnacionalne trgovine – pitanje zastarjelosti. U Konvenciji o zastarjelosti, zastarjelost je definisana kao period vremena u kome strana iz ugovora o međunarodnoj prodaji robe mora pokrenuti pravni postupak protiv druge strane da bi ostvarila svoje zahtjeve iz ugovora ili zahtjeve koji se odnose na povredu, prestanak ili nevažnost ugovora. Konvencija o zastarjelosti dalje propisuje pravila o prestanku i produženju roka zastare. Period koji ulazi u tok zastare prestaje kada podnosilac zahtjeva započne sudski ili arbitražni postupak ili kada podnese zahtjev u postojećem postupku. Ako se postupak završi bez meritorne obavezujuće odluke, smatra se da je zastarjelost nastavila teći tokom postupka. Međutim, ako je period istekao tokom postupka ili treba da teče manje od jedne godine, podnosiocu zahtjeva se dodjeljuje dodatna godina za pokretanje novog postupka. Dalje, Konvencija o zastarjelosti propisuje da nijedan zahtjev neće biti priznat niti izvršen u pravnom postupku započetom nakon isteka roka zastarijevanja. Takvo isticanje neće se uzeti u obzir ukoliko se stranke u postupku na njega ne pozovu; međutim, države mogu podnijeti izjavu da se ne smatraju obaveznima da primenjuju odredbu čl. 24. Konvencije. Ipak, bez obzira na istek vremena zastarjelosti, svaka strana se može pozvati na sopstveno potraživanje i istaći ga protiv druge strane kao sredstvo odbrane ili kompenzacije.